Slobodno vreme (drugi deo)
08 min - razmišljam o praznom stomaku. Da li da nešto skuvam ili da nešto namažem? S jedne strane, ne može čovek da živi na suvoj hrani, a opet, s druge strane, kuvanje je gubitak vremena jer ako se pogleda krajnji rezultat je poražavajući: uložite vreme, maštu, pare, pojedete pa se ništa ne vidi, a mirisi nisu baš prijatni. Jedino, možda, sećanje. Ali zaposlen čovek nema puno vremena da bude dokon i seća se. O, da. Vidim da mi se ne kuva. 06 min - ipak se odlučujem za pomoć. Uzimam neke kulinarske časopise, koji mi inače skupljaju prašinu, i listam u potrazi za spasom. Treba mi nešto jednostavno, brzo, dopadljivo i od sastojaka koje imam u kući. Čini mi se da salata od krompira sa mesom nije loša. 60 min - pripremam, kuvam. 07 min - čekam da se ohladi, postavljam sto. 10 min - jedem. Nije loše s obzirom da to prvi put radim. 01 min - sedim za stolom, da malo predahnem. 04 min - domaćica u meni savesno me opominje da je sad na redu pranje suđa (ženski poslovi su "izuzetno maštoviti"). 05 min - kuvam kafu i pijem lagano. 03 sek - sinu mi da sam videla neku poštu u sandučiću. 02 min - silazim, otključavam sanduče i doživim strujni udar. Uh, baš mi je slabo uzemljenje! 01 min - dilema. Da li da platim sad ili kasnije? Možda je bolje sad dok imam para, a i vrlina mi je što sam građanin uzorni. 06 min - oblačim se i stižem u poštu. Je l' tu dele nešto za džabe? Baš sam razočarana što vidim toliko uzornih građana. Da ih je manje pre bih došla na red. 07 min - čekam u redu. Više se ne zna ni koliko redova ima, ni ko je u kom redu, ni ko preko reda. Pade mi na pamet da bismo mogli na neki grb staviti "red koji čeka". To nam je nekako postalo zaštitni znak. 01 min - plaćam račun. 05 min - došla kući lakša nego što sam otišla. 30 sek - na vratima čujem kako zvoni telefon. 17 min - pričala sa Marijom. 10 sek - opet zvoni telefon. Baš sam tražena. 03 min - brat mi javlja da će doći sutra popodne sa porodicom. Obradovana sam i zapitana. Šta sad da im pripremim? Neki kolač? Ručak? Švedski sto? Kolač bih mogla odmah ispeći, a ostalo ću videti sutra. 91 min- pripremam i pečem kolač. 06 min - pospremam kuhinju i dovodim sebe u red. 30 min - gledam vesti. Dobro je biti informisan i tu potrebu osećam kao breme. Treba mi malo lepote i dobrote. 02 min - razmišljam o onome što sam čula. Možda bih mogla malo i stan da sredim? 45 min - sređujem stan. Svaka žena koja je domaćica je moderan Sizif. 25 min - perem kosu i tuširam se. Baš mi prija voda. Ima li išta lepše nego kad osetite čistoću? 03 min - pripremam krevet za spavanje. Mogu, valjda, nekad leći ranije. 01 min - uzimam list na koji sam ispisala sve svoje dnevne aktivnosti i čitam. Dok ne zaspim mogla bih razmišljati o upravo pročitanom. Možda sam izabrala loš dan za merenje. Šta je, uostalom slobodno vreme? Ono koje posvetimo sebi ili ono koje poklonimo drugima? Ono u kojem vodimo brigu o svojim osnovnim potrebama ili ono koje provodimo "za svoj groš"? Uopšte nisam sigurna jesam li danas imala slobodno vreme. Ili ono tek dolazi. U snu.
Biljanak, promenila si blog... :)) sladak je ovaj :)
Nema slobodnog vremena...svaki je minut nas.
A umece je napraviti od dosadnog,svakodnevnog zivota,zivot umetnost.
Pozdrav!
hm! ni sama nisam sigurna. jedino što znam to je da mi prija da barem pet minuta sedim na "svom mestu" (ispod prozora u kuhinji) i da iskuliram sve okolo sebe. ponekad i sebe samu:)
Nisam primetila da si pomenula slobodno vreme, kanda ga nije ni bilo?
Nova haljina bloga odgovara.
htedoh pročitati i prvi deo, ali...
setih se Duška Radovića i njegove izjave- najbolje ideje dolaze u dokolici.
izgleda da si ti izuzetak koji to pravilo potvrdjuje:)
Prijatno!
izuzetan post,maestralno , neobično ,veoma mi se sviđa.sad mi je krivo što nisam češće čitao tvoje postove.
Muckos,
onaj mi je bio dosadno sterilan.
A ja još uvek čekam zbir!
Stepskivuk,
ti uvek dobro razmišljaš.:)
Persefona,
znam da tih pet minuta puno znači, ponekad ih ne uhvatim.... Ma često:).
Sanjarenja56,
i meni je nešto bilo sumnjivo:).
Domacica,
meni ideje ponekad dolaze u veoma nezgodno vreme i na nezgodnim mestima. Dokolica? Jel to novi naziv za reklame:)?
Mediterraneo,
slobodno se švrćkaj po mom blogu. Meni je tvoj blog uglavnom beo, a u komentare ne mogu nikada da uđem.:)
Razmisljanka,
jao, ja sam uvek bila slaba sa matematikom, ali mislim da si ti izuzetno pametna žena i po tvojim postovima i komentarima čini mi se da si dobra u matematici; čak izuzetno dobra:).
Nisi pogrešila, bar što se matematike tiče; znam je i volim. A pamet - svako je lud na svoj način, hehe! :-)
protestvujem!!!
Gde je vreme rezervisano za pisanje komentara...meni??:))
Razmisljanka,
za sada mi tvoje ludilo izgleda bezopasno:).
Sve u svemu vreme posveceno sebi ostaje jedna nepoznata. I, koloko god puta merila bojim se da ce biti slicno :)
Anam,
bitango, preseče me danas. A za tebe uvek nađem vremena.:p
Obožavam reč bitanga, pa to uzimam kao kompliment:))
Znaš kako je nastala u našem jeziku??
Kad su Nemci došli u posetu prvi put sa puškama, oružjem i sličnim tandrmoljima, trebala im je hrana. Na selu, tražili sir, mleko, meso i sve ostalo, i svaki zahtev popratili sa BITE (molim na nemačkom) Kad bi sve pokupili, rekoše DANKE (hvala)
Kad su otišli seljaci su gundjali,
-Dodjoše oni bite-danke, bite-tange, sve oduzeše... i osta bite tange, bitange:))
Ponekad je pravo umijeće kako odvojiti pola sata slobodnog vremena za sebe.U poslednje vrijeme, to mi sve teže uspijeva.Odličan post!
nije tako nastala reč bitanga,već je nastala kad su nemice tražile u prodavnici tange - bite i tange
Merkur,
i meni je ista računica.:)
Anam,
ti si baš pametna devojka, svašta znaš. Lepa priča.:)
Dalia,
hvala. Ima nas izgleda dosta.:)
Mediterraneo,
razotkrili smo Anam. Ona je Nemica koja nosi tange.:)