Konj
Dogovorili sam se da se nađemo "kod konja", u šest. Ne volim da kasnim i zato uvek krenem ranije. Za svaki slučaj. Dolazim na vreme, okrećem se i ne vidim ga. Kasni. Prošlo je petnaest minuta. Kažu da je to akademsko kašnjenje. Kuca trideseti minut. Pa ne sastajem se, valjda, sa dvostrukim akademikom. Posle sat vremena moj bes ključa. Odlazim kući. Zvoni telefon. Počinje žučno objašnjavanje. Čekao me je i ja sam čekao njega. On kod repa, ja kod glave. Nismo se dogovorili šta je na konju važnije. P.S. Osnovne činjenice sam čula od aktera ove priče, tri-četiri dodatne rečenice su plod moje mašte, a sve se dešavalo u doba kada mobilni nisu bili u upotrebi. Eh.