Konj
Dogovorili sam se da se nađemo "kod konja", u šest. Ne volim da kasnim i zato uvek krenem ranije. Za svaki slučaj. Dolazim na vreme, okrećem se i ne vidim ga. Kasni. Prošlo je petnaest minuta. Kažu da je to akademsko kašnjenje. Kuca trideseti minut. Pa ne sastajem se, valjda, sa dvostrukim akademikom. Posle sat vremena moj bes ključa. Odlazim kući. Zvoni telefon. Počinje žučno objašnjavanje. Čekao me je i ja sam čekao njega. On kod repa, ja kod glave. Nismo se dogovorili šta je na konju važnije. P.S. Osnovne činjenice sam čula od aktera ove priče, tri-četiri dodatne rečenice su plod moje mašte, a sve se dešavalo u doba kada mobilni nisu bili u upotrebi. Eh.
Možeš li da zamisliš kako je izgledalo bez mobilnog, sa javnim telefonima kojima nedostaje slušalica...
Roman bih mogla da napišem o sastancima sa osobama koje sat smatraju viškom, a vreme im je relativna stvar:))
Mobilni su ipak doprineli boljoj komunikaciji.
Bilo je strava.
Kuma mi je uvek kasnila. Šetam ja, a ona dolazi sat kasnije i još kaže
-Što ne stojiš gde smo se dogovorili??
Mene živ blam, svi će da misle da me neko ostavio da ga čekam:))..
uvek me je fasciniralo to sto se autor skulpture toliko mucio da ovekoveci kneza Mihaila Obrenovica...a spomenik na kraju zavrsio kao mesto "kod konja"
;-)
uh, pa najvažnije kod "konja" je poslastičarnica! kako li se niko toga nije setio?:)
Prijatno!
...i gradska kafana sa božanstvenim kupovima:))
Nisu bile retke takve neusaglasenosti, sta je kome vaznije glava ili rep? A, tek pojmovi levo-desno od...pa napred, za nekog sto je to nazad...hm, spomenik mobilnom telefonu ;)))
Anam,
vidim da ti je taj kraj dobro poznat:) mislim da je postalo kolektivno mesto za sastanke.
Sanjarenja56,
po našim dilemama čini mi se da nismo daleko odmakli:):):).
Stepskivuk,
ma svi se mi baš iz poštovanja prema toj dvojici sastajemo na tom mestu:).
Domacica,
a što niko ne spominje muzej, pozorište?:):D
Anam,
a božanstvene slike, predstave, kupovi goje i tako to....:)
Merkur,
da zakačimo neki na spomenik, da se nađe?:)
Mobilni telefoni su doprineli razrešenju takve vrste nesporazuma, ali su doneli druge vrste nesporazuma, kao u Tepsijinoj Dilemi. :-))
Ne kupujem tamo karte za pretstave jer uvek nešto iskomplikuju. Moraš da podigneš isti dan, kad naručiš na netu, onda idem direktno pa uzmem...
Ne goje kupovi jer ih retko uzimam...samo uzdišem za njima:))
Muzej niko ne pominje jer nikad ne radi. Poslednji put sam bila u njemu pre sto godina...
Znaš, sada se svi pitamo kako se nekada moglo bez mobilnih aparata. Ma bilo je super! Samo smo zaboravili. :)))
Razmisljanka,
nikad kraja dilemama... Eto i u ovoj priči postoji:)
Anam,
ja mislila da si mnogo mlađa:p.
Roksana,
kako kažu, dobra stara vremena.:)
Tu sam negde:))
Čini mi se da je bio Rembrant, sad da li njegova dela, ili sam mu pozirala, ne sećam se:))
super realno...
Tako ja jednom, pa kad sam vido kakva je, ja se okreno da bezim, a ona za mnom! i jbg...
I ja se secam mog prvog susreta sa konjem :)
Ali, meni su naglasili iskusni: pitaj s koje strane konja? :)
A sto se tice mobilnih telefona, stvarno, kako smo nekada ziveli bez njih, seca li se neko? :)
Anam,
kod toliko godina ko će sve da pamti:).
Marcotespi,
a ti se sastaj isključivo kod fontana, možda iskoči neka riba:).
Ancisal,
dobro je da se sećaš, to verovatno znači da je u prošlosti:).
Svaki grad ima svog konja
Pa što malko ne obidjoše okolo istoga... ih!!!