Pred san
Trenutak pre nego što će zaspati, gospodinu Petroviću se učini da čuje neke šumove. Kao da škripi parket ili neko pokušava otvoriti vrata. Nije mogao tačno proceniti, zato se, suočen sa raznim mogućnostima, naglo uspravio u krevetu i, sačekavši da ga prođe vrtoglavica, spustio noge na pod. U mraku napipa papuče i obuje ih na hladna stopala. Oči mu se počeše privikavati na tamu i on oprezno ustade trudeći se da ne napravi ni jedan zvuk. Zatim se pritaji i naćulji uši. Ništa nije mogao ni čuti ni videti. Pomisli kako je bio nepažljiv pa ga je druga strana čula i prikrila se. Na vrhovima prstiju dođe do zida i napipa prekidač. Svetlost se rasu po prostoru i otkri omanju sobu oskudno nameštenu. Nikoga nije bilo. Delimično ohrabren proviri u mračan hodnik. U njemu ugleda dobro poznate siluete. Tapkajući u tami pritisnu prekidač i naglo otvori vrata kupatila. Svetlost se razli i ne bi nikog. Onda dođe do ulaznih vrata i pogleda kroz špijunku. Mrak. Osvetli i predsoblje i odahnu. Za svaki slučaj prodrma kvaku ulaznih vrata. Zaključano. Otvori ormar i razgrne odeću. Ništa. Proveri prozore. Zatvoreni. Ispod kreveta ga dočeka tama. Tek tada oseti da se trese jer se noćna svežina uvukla u staračke kosti. Pomalo oklevajući isključi svetlo i uvuče se u toplu postelju. Dugo mu je trebalo da se zagreje. Do jutra je brojao koliko je ovaca ostalo na planini koju je još kao mladić napustio.
Nije jednostavno usamljenom starom čoveku da zaspi...
a, jadan cikica... :(
Pre neko veče ostadoh u dnevnoj sobi... nešto je šuškalo... pokrila sam se preko glave i mrdnula nisam do jutra:))
I to "nešto" se uplašilo nije više mrdalo:))
I neću više da gledam naveče filmove strave...
Starost i usamljenost. Tužne stvari. Često sudbina mnogih. A šuškanje u sitne noćne sate, užas za svakog!
Dobro je da ovo nisi objavila večeras, pošto ja o svemu što čitam stvaram žive slike... :-)
Starost i samoća - najgora moguća sudbina.
Svakim danom se susrecem sa takvim poput tog coveka,i sve vise osecam kako je njih strah...Nekad ih razumem ,nekad ne,al' osetim tugu kad vidim u njihovim ocima koliko su uplaseni i usamljeni.
Vidm,imas neznu dusu!
Znam da prica nije smesna, ali ne mogu a da ne zamislim Oci od AnaM kako vire hihihih duso moja
Sanjarenja56,
i mlađima je to danas teško.
Muckos,
je l vidiš svako ima nekih muka:).
Anam
sigurno to nešto čita tvoje postove:):).
Roksana,
tišina noći pojačava zvukove.
Razmisljanka,
imacu to na umu.:)
Dalia
mnogo je takvih kod nas, na žalost.
Lora1
umotala sam dušu u reči, poeziju, prozu, blog.... Valjda je dobra izolacija:).
Zvezdatvoja,
Anam je opasna ovih dana, samo taba, možda se neko od tabanih šunja oo njenog prozora:):):).
Misliš da oni žele da ih anam ponovo taba, biljanak?
nemoj da me plašiš...posle ne smem u spavaću sobu...
Duhove ne možeš da tabaš... prodje ruka kroz ništa:))
Idi mani! :)))
Mene noćas probudio vetar i škripa vrata na jednoj od soba. Izlišno je reći da sam još pola sata buljila u Tv, iako nemam pojma šta sam to "odgledala". Jedva ponovo zaspah.
Svako po nekad cuje... Ili precuje... Da je lako, nije!
Sanjarenja56,
izgleda da im se osladilo. Ili traže revanš?
Anam,
nemoj da se sekiraš. Čim nešto zaškripi ti otvori mejl:).
Roksana,
da te nisu pomešali sa Anam?:)
Ancisal,
ni ja ne volim te noćne šumove.:)
Hm, nisam o tome razmišljala. Ko zna!? Moguće je! :)))
koliko emocija izazva u meni ova tvoja priča da prosto ne znam šta da ti napišem. izbrisala sam tri početka i pet puta zatresla glavom!!!
sjajno si ovo napisala!!! sjajno!
poslao sam ti meil i poruku...
evo i ovde.
treba mi generalan naslov za tvoj deo knjige.
Roksana,
drago mi je da sam te prosvetlila. :):):)
Persefona,
i ja tebi klimam glavom. Pojavio mi se onaj tvoj post.:)
Suky,
kada sam bila na fejsu nije bilo poruke, a ni mejla, poslaću ti malo kasnije kad smislim:).
Ko kaze da je lako.