Put do reči
Večeras bih mogla napisati priču o raznim stvarima koje me muče. O snovima, nadama, o onom što nije bilo juče, a sutra ko zna gde će biti. Osećam u sebi, duboko, talase reči koje žele da se rode i pitam se koju obalu da dam, pod kojim skutom da ih grejem. Neće da otkriju svoje lice, žele da slutim, da krenem. Veče je. Vreme kad najbolje vidim put do reči, al' sada ulične svetiljke bez svetlosti prkose nebu. Dok privikavam pogled na tamu, slutnje koračaju ispred da bolje istraže teren, da vide umesto mene. Prizivam retke rime, teme iz ispisanih priča, svoj bol otkopavam i cedim ne bi li neka reč ispala, al sve u meni ćuti i čeka. Nemam nikoga da mu se obratim, da prozre velove moga tela i vidi skrivenu grudvu iz koje bujica vreba. Odmiče noć. Još nada zadnje poglede baca na moje prazne ruke. Nemoćna stojim, ne zborim. Večeras moje reči ćute.
Slikaj, vajaj, snimaj filmove, poleti, padni, otputuj, udji i izadji, popni se i sidji, budi i dete i starica! REČIMA.
To ne znači da iz ćutnje misli ne govore..
Misli.. i osećanjem usmeri sebe..
А ти узми неки текст, било који, и куцкај, само куцкај, док нешто само не крене. :)
meni ovo lici na jednu lepu pesmicu, a ti raci sta hoces, samo ja nesto ne vidim strofe :/
Kažu da ćutanjem više govoriš nego bilo kojom reči...
Možda... ne osećam tako...
Kad mi je teško, bujica reči navire iz mene... i najbolje je da sam tada sama... sigurno davim brbljanjem... ili pišem postove...tad tek davim:))
kupi mi gumicu
da skinem
ove naslage
tišine
sa sebe:)
ღღღ
Pusti ih, kad budu spremne izaći će same. :-)
Kostabednik,
reči su čarolija sa kojom je sve moguće.
Krasiva,
ovaj post je dokaz da i ćutanje može da piše.
Pricalica,
sasvim slučajno ovaj post je izašao danas, tek pri kraju kucanja sam videla da je napisan na današnji dan, ali 2003. Godine.:)
Muckos,
nema strofa, a liči na pesmu. Može pesma u prozi?
Anam,
mnogo volem kad mi je vrat plav od tebe.:)
Persefona,
mnogo bih volela da imam takvu gumicu:).
Razmisljanka,
je l vidiš kako sam ih prešla, nisu htele da izađu, a ja objavih post.:)
Oblikovala si tisinu recima u ovaj lepi post. I, pre mraka i svetiljki!
Hm, kad smo kod svetiljki, mislim da su ovi ispred moje kuce postavili one zamenjene reflektore sa vosinog stadiona. Blejim celu noc, k'o na bini sljasti :(
Ma gde ne moze, umetnici sve umeju, i da oslikaju pesmu i da odsviraju tisinu, i da cuju pogled i vide zvuk :))
Merkur,
možda si postala zvezda, a niko te nije obavestio.:)
Muckos,
jes' , a posle ih proglase ludacima:).
Eto, kad si u tisini,ti pises ,makar i neverovala svojim mislima kuda bih one krenule.
Lepo biljanka,bas prijaju ove reci u tisini!
Ko ne bi:)))
Lepa pesma u prozi, u tvom prepoznatljivom stilu. Bilo mi je zadovoljstvo čitati!
Lora1,
i tišina je potrebna, kao odmor za dalje putovanje. Pozdrav.
Sanjarenja56,
hvala, zadovoljstvo je moje.:)
čudne su biljke reči - rascvetavaju se kad im se ne nadamo, ili svenu kad im najbolje mislimo.
ali, tvoja tišina govori umilnim jezikom.
Prijatno!
veoma slikovito, emotivno , lepa si biljanak , lepe su ti misli.budi to što jesi -jedinstvena.
Domacica,
slazem se. Prijatno.
Mediterraneo,
hvala, pozdrav sa kopna.