Posvećeno Beloj ruži
Pre nešto više od godinu dana, napisla sam prvi post. Bila je to reakcija mog unutrašnjeg sveta na akcije spoljašnjeg... .... Rekla sam to nekolicini prijatelja, pisala, nekada više, nekada manje. Nekoliko puta sam rešila da prestanem sa pisanjem, ali reč je bila jača od mene. Nisam imala prijavljenih čitalaca, niko nije komentarisao... Činilo mi se da niko ne čita. Ponekad bih okačila na fejs link za blog. Prošlog meseca sam čačkala nešto po funkcijama bloga i otvorivši statistiku ostanem šokirana. Blizu hiljadu puta su otvarane stranice moga bloga, u deset zemalja sveta. Sada vidim da je taj broj mnogo veći jer se prikazuju zemlje u kojima su više od deset puta otvarali stranice. Moj blog se čita od Amerike do Australije. Pa kad je tako, reših da se malo izreklamiram. Al' ne znam gde i kako. I pronađem ovaj blog. E sad druga je priča što je ime onog bloga bilo predugačko za ovaj, pa sam uzela drugo ime i stvorila drugi blog. Neočekivano, a dobro ispade. Sada se osećam kao da sam vrišteći i zapomažući upala na lepu kućnu zabavu, pivatnu. Kada sam otvorila oči... Videla sam nasmejana lica, vesele poglede, vedre misli, uprkos svemu. I postidela sam se. Ovaj blog je moja tajna, slatka tajna koju ljubomorno čuvam. Opet sam počela da čitam, ne razmišljam više da prestanem sa pisanjem (ali to je za neki drugi post). Ovo mi se čini kao najdemokratskija zajednica. Uz belu ružu i ostalo cveće, travu, kamenčiće, puteljke, izvore... ovo je mesto gde duša može da se skloni.
Drago mi je da nećeš prestati sa pisanjem. Doprinosiš atmosferi bloga. Pozdrav od ostalog cveća! :-)*
Razmišljanka,
hvala. Svi ste inspirativni, svako na svoj način.
Što više načina, to lepši blog. :-)*
A zašto "Posvećeno Beloj ruži"? Ovde je to sinonim jedne određene osobe :)
Sanjarenja56
Pa valjda nisam omašila. Moj naklon!