Čudnog sveta ima
Stojim na stanici i čeklam autobus. Pet je sati i ulične svetiljke prizivaju dan. Čujem muziku, okrećem se i vidim mladića kome kačket prekriva pola lica. Kada je prošao pored mene primećujem da ima sunčane naočare. Ko ih još po mraku nosi? Seda na staničnu klupu, spušta ranac, torbu i kesu. Iz kese viri reket. Ustaje, pali cigaretu, stopira. Vraća se kod svojih stvari i diskretno đuska. Autobusa nema. Izvadio je burek i jede. Salvetom tapka usta. Ko još briše usta dok jede burek? Ustaje i baca papir u kantu za smeće. Vraća se i salvetom briše klupu. Ko još briše javne klupe? Seda i uzima kesu. Iz nje vadi okruglu četku za čišćenje odeće. Prelazi preko majice, pantalona, ranca. Ko još nosi četku za čišćenje odeće sa sobom i čisti se na javnom mestu? Vraća četku u kesu. Dolazi autobus. Odlazim.