Zašto pisati
Imam drugaricu koju život nije mazio. Imala je traumatičnih iskustava više nego što je po matematičkoj verovatnoći moguće. Ali uspeva da sve prevaziđe. O tome je htela da piše na blogu i pošto se ne razume u kompjutere, ja sam joj ponudila pomoć. Nisam neki stručnjak, u većini stvari sam samouka, ali ponešto znam. Došla je kod mene, donela laptop. Sedele smo na terasi i pričale šta želi. Tu se zatekao i jedan čovek koji je svratio na kratko da vidi neka kola. Sedimo, ćaskamo, ja pravim blog, I tada usledi jedno pitanje za moju drugaricu. "Zar ti nije lakše da sve napišeš na papir, zgužvaš ga i baciš u smeće?" Da, mnogo je lakše. Ispisati na papir i njime naložiti vatru u koju ubacujete drva. Od kamena sagradite kuću ili nekoga udarite u glavu, platnom prekrijete neku staru kutiju sa nebitnim stvarima, ili zapuštite napukli prozor. Kistove date deci da se igraju sa nečim. Prestanete da se kreveljite i pravite da ste neko drugi i to nazovete filmom ili predstavom. Jednom rečju postanete normalan čovek.