Priče o rečima
Sa punom dušom reči potražih pomoć. Ko mi bolje može pomoći od belog papira, neispisanog, otužnog u svojoj belini. - Dobro veče - izustih puna nade. - Treba mi vaša pomoć. - Mhhhh...- promrmlja nevoljko i nastavi da belasa. Sa čudnim osećajem u stomaku reših da ponovim pitanje i malo nakitim, za svaki slučaj. - Dobro veče, stari druže. Dođoh ti prepuna reči k'o brod sa blagom. Osećam da ću napisati tako divne retke, da ćeš ponosno stajati, toliko ponosno da nijedan papir neće moći stati ni ispred tebe, ni iza tebe. Kada bi znao... - Vežbaš za dužu formu... Neki roman, možda? Dugo se znamo i zato osećam podrugljivost u njegovom glasu. Blagu, ali me je zabolela. Jer u ovom trenutku, kada me muči ova boljka, sve što nije po volji - boli. - Ne - tiho izustih - osećam toliku lepotu od reči u sebi, tako, tako...ali...ne mogu ništa napisati. Kada bi bar prva reč...prva rečenica htela da izađe...posle bih ja lako. Papir zašušta. - Svi ste vi isti. Kada ne možete pisati onako kako biste hteli gledate u mene kao u najvećeg neprijatelja, mrzite me, gužvate, bacate u koš... Naježim se kada se setim. I uvek sam ja kriv. Šta očekuješ od mene? Da ti čitam misli? Pišem umesto tebe? Ni sama nisam znala kako mi može pomoći, ali uvek se nadam da će svojom belinom izazvati reči na dvoboj. I kao pobednik nemoćno ležati pod težinom smisla onoga što sam napisala. - Znaš, kažu da trpim svašta. I to je tačno - glas mu posta malo blaži - ali bolje je ići mesec dana sa dušom punom lepih reči, nego pisati sve i svašta i kad ti ide i kad te neće... A mene večeras baš neće. Jedan papir postade mudriji od mene. Rači se komešaju, nikako da se slože i postanu celina. Dve izgubljene bitke u jednom danu. Vajnog li pisca, kukale mu reči.
Jako lep uvod za sledeću knjigu. Može?
Namigni papiru, i krenuće samo;))
Zaslepio te svojom belinom. Nezgodan protivnik. :-))
Sanjarenja56,
kakvo je to, bre pitanje ;)?
Anam,
namerih se na namćora.:)
Razmisljanka,
izgleda da je ustao na levu nogu.:)
Slazem se sa sanjarenja, roman po mogucnosti koji si gore pomenula... :)
Praktično pitanje, naravno.
A možda i ti. Preporučujem ti jedan opušten dan. :-))
A da zameniš papir tastaturom? Možda je manja gunđalica... Mislim da je to zbog toga što je ne možeš zgužvati. ;)
Znam kako bole
ne napisane reci
i kako belina papira
podrugljivo ume da se beci!
Ali... tvoj papir ovoga puta nije ostao uskracen za jednu jako lepu pricu o recima kojima i u ovom stanju (mislim - nemoguce neinspirativnom) vesto baratas njima:)))
Gamamoon,
he, he, preporučuješ mi skuplju varijantu? ;)
Muckos,
za roman treba vreme, valjda će i to biti.
Persefona,
pa mislim da je i papir zaslužio da kaže koju reč. Dugujemo mu bar toliko.:)
Sanjarenja56,
da, naravno;).
Razmisljanka,
znaš ti šta meni treba.
Ooo... i mnogo više:)