Veče za aplauze, suze i smeh
Pravi je podvig samostalno objaviti knjigu u Srbiji. Zato ne znam kojim imenom da krstim to što je više od dvadeset stranaca uspelo da izda zajedničku knjigu. Ali tu čudima nije kraj. Sačekali smo dan promocije, upoznali se i... održasmo promociju spontano i lako, kao da smo nekoliko proba imali. Kada sam videla sve te ljude čije sam postove čitala zaključila sam da su blogeri mnogo lep svet. Dve osobe su mi privukle pažnju. U publici je sedela prelepa devojka, sa očima koje su privlačile kao magnet. Kada je počela da plače shvatila sam da suze teku zbog najbolje sestre na svetu. Oduševio me je i jedan dečak. Muvao se oko nas, verovatno mu je bilo zanimljivo što je prisustvovao svojoj prvoj književnoj večeri. Posle promocije je hrabro uzeo mikrofon u ruke i rekao svoje utiske, a kasnije je skupljao potpise od autora. Svratismo posle na čašicu razgovora, ali se ispostavi da smo se na podrum sa buradima namerili, jer priči nikad kraja. Ispričali smo jedni drugima svoje drame, poneku tajnu. Ali ima nešto važnije. Shvatili smo da smo ljudi koji nose pozitivnu energiju i da nam je lepo zajedno. I zato dragi blogeri, pokažite svetu srednji prst i pridružite nam se. Zapamtite samo jedno. Kod nas ima mesta samo za dobre i pozitivne duše.