Srećna slava.
Svima koji danas slave neka je srećno, a posle toga rasterećeno i berićetno. Nekada je to bila i moja slava. Sećanja... Kada sam bila, mala čistila sam dan ranije obuću i stavljala na sve prozore u kući. Sveti Nikola je bio darodavac, dobroj deci je ostavljao poklone. Onoj manje dobroj uz poklone i poneku šibu. Još se sećam zore, ranog buđenja zbog poklončića na prozoru, skupljanja nagrada za dobro ponašanje, uzbuđenja, radosti. I kada sam porasla i shvatila ko se maskira u Svetog Nikolu, još uvek sam stavljala cipelu, ali sada samo simbolično. Sinoć je moj sin vrlo temeljito čistio svoju i Srećkovu obuću. Planirao kako će pogasiti sva svetla i praviti se da spava kako bi na delu uhvatio darodavca. Sveti Nikola je mislio da su bili dobri. Ja se baš ne slažem sa tim, ali šta da radim.