Precenjene vrline - iskrenost
Napisala sam "Dve strane medalje" zato što mislim da se kod nas uvek više forsira jedna strana, a time se dobija nerealna slika problema, događaja, slike o nečemu. Često čujem, a i pročitam "kako bi bilo lepo da svi uvek budu iskreni i da se samo istina priča". Moguće, ali da vidimo i drugu stranu. Da se to dogodi, najpogubniji uticaj bi bio u medicini. Doktor ne bi rekao "Imate šanse za izlečenje, ali se morate boriti", već "Vi bolujete od neizlečive bolesti, dajem vam nekoliko meseci života". Čak i oni koji imaju šansu teško da bi je iskoristili. Kada nešto naučite sasvim je prirodno da mislite da je i drugima to lako da savladaju. Ne mora da znači. Dođete u banku jer su vam neki propisi nejasni, gledaju vas čudno i čujete jedno sasvim iskreno "Kako možete biti glupi i pitati me tako nešto? " Ulazite u gradski autobus, vidite jedno prazno mesto i žurite da sednete, iza sebe čujete "Jao, što bi' ja tebe ...." Eh, prostaci iskreni. Dogovorili ste se da se nađete sa prijateljicom, ona dolazi čupava, ali sa prelepom haljinom, iz nekog razloga nije stigla da se isfenira. I zbog toga se nervira. Možete biti sasvim iskreni i reći kako joj je grozna frizura, ali i kako ima predivnu haljnu. Da li pristati na potpunu iskrenost znači da moramo slušati kako smo glupi, debeli, sa podočnjacima, kako nam je haljina izgužvana (od sedenja), oči loše našminkane... Da li je istina dobra ako povređuje? Da li je moguće da laž štiti naše samopouzdanje i dobro raspoložnje? Koliko ljudi koristi iskrenost kao plemenit razlog za svoju nekulturu? Meni je sasvim prirodno da imam iskrene odnose sa ljudima. Neki su sušta suprotnost. Ne želim da neko pomisli da propagiram laž. Ja ne volim laži. Ali, isto tako, smatram da bi stopostotna istina uvek i svugde bila pogubna. Treba biti iskren sa ljudima u meri da ih ne povređujemo. Jer svi imamo svoje loše trenutke, neslavne epizode, loše izgovorene misli... I obrnuto. U svakom slučaju istina i laž su dve nerazdvojne drugarice koje izazivaju mnogo patnje, radosti. Život je to.
Istinu koja povređuje bolje je prećutati. Pisala sam o tome u članku "Da li nešto treba prećutati". Takvo prećutkivanje nije isto što i laž. Ne može biti isto prećutkivanje u cilju zaštite nekoga koga voliš i laž izrečena zbog koristoljublja.
Kad su moja deca bila mala, nisam smela da kažem da je Bambijevu mamu ubio lovac, jer bi svisnule od plača. Rekla sam da su se izgubili i ne mogu da se nađu, a kad su odrasle priznala sam im istinu.
Ne volim laži. I čovek uvek može da vidi istinu i kada čuje laži. Samo treba malo bolje da gleda. Sve je u našim pogledima i pokretima. Istina se veoma lako čita ako se to želi.
mešaš pobrkove.
subjektivan doživljaj da neko ima dobru ili lošu frizuru nije niti iskrenost niti istina. da li neko želi nekog da natrći ili ne, opet nema veze sa istinom, niti sa iskrenošću već sa prirodnim talentom da se bude budala.
a davati lažne nade ljudima ponajmanje je "prijatna laž". jer istina uvek, uvek izađe na videlo. uvek, pre ili kasnije, ali uvek.
Bravo za Suky-a :))
Ovaj kraj mu je najbolji...
Uh ja sam uvek iskrena, jeste da me kostalo puno puta,ali ne umem drugacije
da, pomesala si uljudnost i istinu. nema od lazi vajde, taman i najgora istina bila gora od najbolje lazi.
Jedna je i gorka je istina, sve ostalo je diplomatija...
Na primer ja sam uzasno ruzan, ali ti, Biljana posto smo drugari neces to da mi kazes da me ne povredi (mada ne znam sto bi kad znam da jesam, pa sta) i ti mi kazes ovako:
"Ne znam sta ti je Marco danas, kao da si se malo ugojio, cini mi se da si juce bio mrsaviji ili je to kosulja na pruge bila, a, jesi li se naspavao jutros?"
a ja citam izmedju redova i kazem sam sebi:
"Auu, al me ova nagrdi, sigurno izgledam kao ispljuvak!"
Razmisljanka,
izgleda da si jedino ti shvatila sustinu ili mislimo slično:).
Ni ne treba ih voleti. Ali neki stalni insistiraju na potpunoj iskrenosti, a verujem da su i oni ponekad slagali. Zle laži su bolne, ali postoje i one bele. Najbolje je da se ne upotrebljavaju, ali da li je iko imun na to?
Suky,
naša istina je naš pogled na svet, naše iskustvo, naše viđenje. To smo mi. Ali drugi su slični ili različiti. Ja pričam o iskrenosti po svaku cenu, uvek, kada je važnije biti iskren, nego čovek, ako je to moguće. Jednom prijatelju, koji je bolovao od raka (a bolest je za godinu dana od njega napravila starca) nikada nisam rekla da loše izgleda, mada sam uvek bila zapanjena koliko mu se stanje pogoršalo) i opet bih lagala u sličnoj situaciji. To ne znači da volim laž, ali mislim da je nekad neophodna.
Muckos,
ako vidimo da nas drugi laže, zašto lažemo sebe da nas ne laže?
Ne znam, nisam ni za kakve lazi. Za mene tzv bele lazi su u stvari nasminkane istine, i ne nasminkane lazima, vec lepim recima. Npr. ja svojoj deci ne bih sakrila da je lovac ubio Bambijevu mamu, već bih na lep način rekla da postoje neki zli ljudi koji nisu dobri i oni su povredili Bambijevu mamu. Znate ono kada imate neku prehladu, i organizam je sve otporniji na taj virus. Tako i čovek. Ne treba sakrivati od ljudi istinu, samo je treba reći na bezbolniji način. Čovek na vreme treba da nauči da svet nije ružičast i da nije sve lepo. I deci kada neko od bliznjeg umre. Šta se kaže? Otišao je na nebo, i odatle nas pazi i čuva. Sve se moze na lep način. Jedino ako je u pitanju neka drzavna tajna koju nesmemo reci jer ce ona zivot te osobe biti u opasnosti. Salu na stranu. Sve u svemu sta ja znam o zivotu, tek je preda mnom, to je samo neko moje misljenje :)
Biljanak, to je vec bitanje za neku drugu temu... Lagati sebe nije isto sto i lagati druge... Ta laz je malo teza od ostalih. :)
Evo sta sam mislima pod onim da je ta laz malo teza od drugih: ''Onaj ko sam sebe laže, i svoju rođenu laž sluša, taj dolazi dotle da nikakvu istinu ni u sebi, niti oko sebe ne razlikuje, nego dolazi, dakle, do nepoštovanja i prema sebi i prema drugima.''
Dostojevski - Braća Karamazovi
Srećem damu koju samo srećem i ne značimo jedna drugoj ništa, a ona s neba pa u rebra: "Da se niste malo ugojili?"
"Ne sećam se da sam Vas pitala!" odgovaram.
Beskorisna iskrenost koju niko ne traži je štetna. Iskrenost kao osnova za vezu, za ljubav, za prijateljstvo, je neophodna. Ali ne na uštrb kulture.
Slažem se sa mišljenjem koje je iznela sanjarenja56. U potpunosti.
Zapravo to je suština.
Inače pobornik sam istine. Mislim da laž ne može biti drugarica istini. Nikada. Naprotiv.
ne mogu iz početka da govorim, već sam ovde pričao o tome da istina i naš subjektivni dođivljaj iste nije isti pojam.
Prepisujem od Sanjarenja56.
I dodajem da mi isto toliko ne znaci i laskanje ni sa cim izazvano ,jer ni ne pitah da li mi stoji i kako mi stoji haljina...Potreba da se priblizimo ili napravimo distancu oslanjajuci se na istinu mi je apsolutno najgluplji nacin komunikacije...Ako govorimo o slozenijim odnosima,onda je istina temelj i pocetak i kraj.Ljub.
Prema dragim ljudima sam iskrena, ipak suviše su mi važni pa ne želim da ih lažem.
Prema ostalima sam opet iskrena.. lagati bi značilo ulaganje truda, a za to nemam volje.. :)
Pozdrav!
Istina, istina, i samo istina :)
Mada, nekad moras slagati, malo, ali to je za dobro tvog sagovornika, i to nekad, ali samo nekad, mogu opravdati. A retko koristim i to malo, ne znam sta reci, postena, ili glupaca... Mozda najbolje: Strelac :)
Muckos,
treba deci govoriti istinu, ali je prilagoditi njihovim godinama. Detetu od 2, 5 ili 7 godina ne možemo istim rečima objašnjavati nešto. Moj petogodišnji sin je bio na bakinoj sahrani, bacao je zemlju u raku, posle sam mu sve ispričala kao što jeste, bilo mu je interesantno pa me je ispitivao. Dvogodišnji sin nije ništa pitao, ali njemu ne bih mogla reći što i starijem.
Sanjarenja56,
to je suština moje priče.
Didiland,
ironično rečeno prijateljice. Nešto kao u filnu "Mi nismo anđeli". Dva nepomirljiva sveta koja stalno kušaju čoveka.
Suky,
lepo ja napisah - dve strane medalje. Sviđa mi se tvoj izraz pobrkovi:)
Annasa2n,
tako je. Suština se gradi iskrenošću, sve ostalo je stvar kulture i diplomatije:).
Zvezdatvoja,
zar nisi nikada slagala dete da bi ga zaštitila i sačekala neke godine kada će na pravi način razumeti? Zar nisi nikada rekla mami da ideš kod drugarice, a pogrešila i otišla kod druga:)? Zar nisi nikada rekla sa osmehom da si dobro, a bila si slaba i loša?:)
Snjezana,
dobrodošla kod mene. Naš roditelji nas od malena uče da treba biti fin, kulturan... Kada odrastemo shvatimo da u nekim situacijama možemo biti kulturni ako izgovorimo neku laž.
Markotespi,
a zašto da ti kažem da si ružan kada to već znaš?:) zar nisi čuo da se o ukusima ne raspravlja???
Vesela,
znam o čemu pričaš. Ne razumem kako ljudi koji vole lagati mogu zapamtiti kome su šta slagali, ili im to nije važno. Meni to liči na naporan život.:)
Ancisal,
ne treba fraze uzimati kao istine, već o njima promisliti. Sigurna sam da bi većina ljudi rekla šefu da je bila gužva u prevozu, a ne da su se uspavali. Da li su zbog toga loši? Da ako to rade svaki dan. I ako puno kasne:):):)
Nisam ja ruzan boze sacuvaj, nego sam to rekao kao jedan primer na primer...:)))
Biljanak, to se podrazumeva, u zavisnosti s uzrastem ide odgovarajuci odgovor...
Sve u svemu iskrenost.
I u izuzetnim slucajevima nasminkana iskrenost :)