nešto između
Kada postanemo statistika, nema nam spasa. Moramo postati priče koje će drugi prepričavati. Hvala svima na komentarima. Pozdrav.
Ko je važniji
Podare vam zvezde osmeh i kažu: Osmehuj se životu! Počnete da učite prve korake, prve reči... Vidite shvatate, razumete... Onda čujete kako je život težak, pun problema, kako se pati, plače i čezne... Pa se setite zvezda... Čije su reči važnije? One što ste čuli pre rođenja ili one što slušate svaki dan? Ipak vam sjaj zvezda izgleda lepše od sjaja suza. I vi znate kojim ćete putem. A onda vidite da se rukama držite za nebo, a nogama za zemlju. I ne znate koji je koren jači.
Gde je početak
Prvi plač označava početak puta. Psihijatri kažu "Lezite na kauč i ispričajte mi traume iz detinjstva." Ali, zar početak nije na nekom drugom mestu, u nekom drugom vremenu? Ja sam dete svojih roditelja, kako će me vaspitavati i šta će usaditi u mene zavisi od njihovog detinjstva, života, roditelja, a i oni su nekada bili deca. Shvatite da početka nema, samo nastavci. I možda prilika da se nešto popravi i prepravi. Recimo, roditelji vas kasno dobiju. Neočekivan dar koji treba da se pazi i čuva. Uvek su tu, i kad treba i kad ne treba. Da urade, odmene. Hoćete nešto da uradite, ali oni ne dozvoljavaju. I vi onda čitate knjige, romane, slušate muziku... Polako postajete princeza. A onda izađete iz bajke i shvatite da, u stvari, trebate biti hrabri vitez. Princeza (u vama) ljutito kaže: Daj mi moje krpice, evo tebi tvoje. A život baš briga. On traje. Onda princeza uzima mač i polako počinje da vežba. Udara i biva udarana. Ipak, ispod baldahina, u najboljem slučaju, oseća se izdano, izigrano. U svaku bitku uleće sa mačem, ali žali što i dalje nije kao pre. Sve sređeno, uređeno odrađeno... Previše dana je bila princeza, premalo vitez. I onda vitez mora udariti na princezu. Da je pobedi, ukroti, opameti... A princeza se nada da je vitez džentlmen. Vitez se nada pobedi. Borba bez koje se moglo svaki dan se vodi. A ko je kriv, više ili manje, to je za neku drugu bajku.