Kad vreme nije
Kažu ljudi da se ne seli zimi. A ja sve radeći međusmene i po onoj vejavici.... Vole tako kockice kod mene da se slože. Pa tako blog ostaje malo po strani. Ovaj mesec sam rešila samo pesme da objavljujem, jer kažu da je ovo mesec ljubavi, pa hajd malo da i ja ljubavišem. :) u zdravlju i pisanju ostajte mi.
Slatko čudo
Ti slatko čudo,/ što svakog dana/ preobražavaš moj svet,/ ni sanjala nisam/ koliko se mirisnih bašti/ skrilo u meni./ Kada prođeš/ zazvone zvončići/ nanizani na moj pogled/ i ptice zaneseno slušaju/ i uče napamet/ svaki moj stih.
Zar?
Sakrij se u mišiju rupu/ i gledaj iz nje/ veliki, prljavi svet./ Onako malen i siv,/ pomalo mrtav, pomalo živ/ svakog dana pričaj mi/ kako se život živi.
Tragovi
Svi u ovoj ulici/ liče na njega./ Miris njegove kože/ na prozoru raširen spava./ O tragove mu se/ umiljavaju ulični psi./ Oni znaju da slede/ varljive iskre očiju/ koje volim.
Čekanje
Uvek,/ baš uvek kad te vidim/ telo mi postane breza/ zašušti srce i znam/ to se ti gnezdiš u meni./ Osećam tvoje dodire,/ al' reči su još daleko./ Nazirem, slutim, čekam.../ Pre sam uvek htela/ odmah i sve/ i bolelo je i zaraslo je/ uglavnom./ A sada ćutim/ Puštam danima da me vode.../ Ako se otvori kapija tvoga srca/ ući ću unutra radosna.
Neću ti reći
Neću ti reći/ koliko sam stepenica sišla/ plašeći se/ da mi srce ne baciš na dno./ Koliko sam strepela/ nad uzaludnošću i obmanom/ ti ni jedan tren/ nisi bio moj./ Šta sam ti onda bila ja?/ Kupac lažnih nada,/ ovlašnih nežnosti,/ šta li.../ Nikada ti neću reći/ koliko si mi značio./ Jednom kad spoznaš/ koliko leden može biti led/ čvrst dijamant/ i postojana reč/ nećeš verovati/ da je ikada ljubavi bilo.